Ples pripada svima.
On jamči radost i nadahnuće
onima koji u njemu sudjeluju i
onima koji ga gledaju.


Jezik plesa ne poznaje granice.
On dopire do ljudi
bez obzira na njihovu klasnu,
nacionalnu
i vjersku pripadnost,
bez obzira na njihovo obrazovanje.


Jezik plesa beskrajan je,
jer on ljudske emocije odražava kroz pokret.


Ples obogaćuje dušu
i nadahnjuje duh.


Ples živi u svima koji žive.


Miyako Yoshida

japanska balerina
UNESCO-va umjetnica za mir
Nalazite se u > Nastupi
32. Susret hrvatskih plesnih ansambala (2021.) 32. Susret hrvatskih plesnih ansambala (2021.)

 
 

Uz materijalnu potporu Ministarstva kulture i medija RH te Zagrebačke županije, u nedjelju 21.11.2021., u Veliko Gorici održan je 32. Susret hrvatskih plesnih ansambala nakon jednogodišnje pauze zbog koronavirusa. Na Susretu je nastupilo 140 mladih plesača iz cijele Hrvatske u 12 skupina. Po prvi puta Susret je doživio prijenos uživo putem Youtube i Facebook kanala Hrvatskog sabora kulture.
 
Program Susreta bio je revijalnog karaktera ali ga je pratilo tročlano stručno povjerenstvo u sastavu Melita Spahić Bezjak, Branko Banković i Jasminka Petek Krapljan.
 
Plesna Udruga Ri DANCE se uspješno prezentirala s plesnom točkom:
IZMEĐU NEBA I ZEMLJE  (koreografija: Martina Laginja, Andrea Šikljan, Larisa Štefančić)
 
U dvanaestminutnoj plesnoj scenskoj formi "Između neba i zemlje”  udruga Ri DANCE obradila je zadanu temu Gravitacija- Interakcija kroz dvije različite, ali jednako relevantne i inspirativne perspektive. Okosnica našeg koreografskog i konceptualnog stvaranja ovo točke krije se u višeznačnosti zadane teme, točnije, u promišljanju iste kako kroz fiziku i samo tijelo plesača, tako i kroz društveno-kulturnu i emotivnu dimenziju.
 
S jedne strane, temi pristupamo istraživajući pokret i experimentirajući njime. Kroz koreografske i improvizacijske segmente propitujemo mogućnosti i granice tijela plesača igrajući se s elementima težine i bestežinskog stanja, težišta i oslonca, sve putem (su)odnosa pojedinca spram okoline i sebe  samog, pojedinca spram pojedinca, ali i pojedinca spram grupe. S druge strane, složenost teme ponukala nas je da tijelom ispričamo priču o životnom putu pojedinca u kojoj se može pronaći svatko od nas: priču o gravitiranju emotivnog i duhovnog stanja, konstantnoj borbi između teških, sumornih misli i lakoće postojanja. Svatko od nas u tom procesu ponekad raste, a ponekad pada, ali iz svakog iskustva koje doživimo na putu, bilo ono loše ili dobro, nešto nosimo sa sobom i – učimo. Učimo biti bolji ljudi koji će izaći iz mase koja guši i međusobno si pomoći letjeti.
 
Kombiniranjem ove dvije sfere cilj nam je obuhvatiti zadanu temu upravo onako kakva ona i jest – duboka, slojevita i višeznačna – čemu bi u konačnici svaka umjetnost, pa tako i ples, trebala gravitirati.